Pri opozivu vozila u Hrvatskoj teško je doći do vlasnika starijih vozila

Objavljeno: 4.11.2014.

Proizvođači automobila sustavno prikupljaju i analiziraju povratne informacije s tržišta o uporabi automobila te primijete li nedostatak koji se učestalo pojavljuje – poduzimaju tzv. servisne akcije.

Riječ je o informacijama koje se distribuiraju ovlaštenoj mreži servisa, a sadržavaju opis nedostatka, način kako ga otkloniti i podatke o obuhvaćenim vozilima. Radovi predviđeni servisnom akcijom su besplatni za potrošača bez obzira na starost vozila i jamstveni rok, a mogu biti odrađeni pri prvom sljedećem posjetu ovlaštenom servisu ili nikad, ako se automobil održava u slobodnim servisima koji ne raspolažu potrebnim informacijama. Međutim, ako je riječ o nedostatku na vozilu koje izravno ugrožava sigurnost potrošača, servisna akcija poprima karakter opoziva, tj. proizvođač je dužan izravno obavijestiti vlasnika vozila o opasnosti i mjerama koje poduzima kako bi se ista otklonila.

Kad je riječ o opozivima vozila u Hrvatskoj, rijetki su proizvođači automobila ili njihovi ovlašteni zastupnici i distributeri koji otvoreno, putem sredstava javnog informiranja, vlastitih internetskih stranica ili društvenih mreža, objavljuju podatke o opasnim vozilima. Tvrde da im je u interesu da informacija dođe do vlasnika vozila, no bez senzacionalizma i negativnog publiciteta.

Mnogi od njih su vrlo aktivni i stimulirani od strane središnjica da obrade i poprave što više vozila obuhvaćenih opozivom. Time ispunjavaju svoju zakonsku obvezu i izbjegavaju sudske sporove i moguće velike novčane odštete koje neminovno generira svaki nesretan slučaj za koji se ispostavi da je posljedica neinformiranosti potrošača o rizicima uporabe opasnog vozila. Pri svakom opozivu vlasnike vozila nastoje kontaktirati osobno, što čine u okviru svojih zakonskih mogućnosti, a to znači da se mogu služiti samo podacima o vlasnicima vozila iz vlastitih baza podataka, tj. baza podataka prodanih vozila ili vozila koja se još održavaju u ovlaštenoj mreži. Problem nastupa kad je riječ o opozivu vozila starijih od deset godina gdje, prema nekim procjenama, tek 1% izvornih vlasnika još posjeduje vozilo. Tu je i veliki udio vozila kupljenih na leasing koji istekom istog promijene vlasnika. Na takve opozive odziv je samo 5-10%, a to znači da na 100 opasnih vozila u prometu tek 5 do 10 biva popravljeno, a opasnost otklonjena.

Zastupnici koje je Hrvatski autoklub kontaktirao govore kako već dugo godina pokušavaju uspostaviti suradnju s tijelima državne vlasti, ponajprije MUP-om, kako bi obavijesti o opozivu dospjele do pravih vlasnika, no bez uspjeha. Prepreka je Zakon o zaštiti osobnih podataka, prema čijim odredbama, u cilju zaštite osobnih podataka, u MUP-u nisu u mogućnosti dostavljati tražene podatke zastupnicima čak ni kad je riječ o vozilima koja potencijalno ugrožavaju sigurno odvijanje prometa. Naime, člankom 9. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je voditelj zbirke osobnih podataka, u ovom slučaju MUP, prije davanja osobnih podataka na korištenje drugim primateljima dužan o tome informirati osobu čiji se podaci daju na korištenje. Konkretno, to znači da bi MUP morao svakog vlasnika ponaosob tražiti za dopuštenje kako bi se njegovi podaci mogli ustupiti trećoj strani, odnosno zastupnicima.

Stoga preostaje oslonac na postojeću praksu da se o potrebnim servisnim akcijama vlasnike vozila obavještava putem sredstava javnog informiranja. Međutim, upitan je doseg takvih objava, kao i njihova pravna težina, jer objava putem medija ne pruža nikakvu garanciju da je vlasnik zaista i obaviješten.

Inspektori Ministarstva gospodarstva provode nadzor nad provedbom Zakona o općoj sigurnosti proizvoda, usklađenim s pravnom stečevinom Europske unije, tj. Direktivom o općoj sigurnosti proizvoda (2001/95/EZ) koja poseban naglasak stavlja na pravo javnosti na obaviještenost o opasnim proizvodima i sadrži odredbe kojima nadležna tijela omogućuju građanima pristup informacijama o postojanju opasnih proizvoda na tržištu.

U praksi u nas, proizvođači i distributeri, u slučaju da imaju saznanja kako vozilo koje su stavili na tržište predstavlja rizik za potrošače, dužni su o tome obavijestiti Ministarstvo gospodarstva navodeći pri tome što su poduzeli kako bi se spriječio rizik za potrošače. Obavijest o opasnim vozilima koja se nalaze na tržištu Europske unije, Ministarstvo gospodarstva zaprima i putem RAPEX sustava. Europska komisija na temelju obavijesti dobivenih od proizvođača vozila, putem RAPEX sustava, pruža javnosti informacije o opasnim vozilima. Proizvođači iste informacije prosljeđuju i svojim ovlaštenim zastupnicima u državama u kojima su ista vozila distribuirana. U većini slučajeva distributeri sami poduzimaju dragovoljne mjere otklanjanja rizika za potrošače.

Iako informacije o opozivima starijih vozila rijetko dospiju do pravih vlasnika, nadzor Ministarstva gospodarstva nad zastupnicima i distributerima nije od veće pomoći jer podacima o trenutačnim vlasnicima registriranih vozila raspolaže MUP, čije su ruke vezane spomenutim Zakonom.

U drugim europskim državama distribucija informacija o opasnim vozilima do trenutačnih vlasnika funkcionira. U Sloveniji državna tijela u RAPEX sustavu imaju uvid u sve opozive. Proizvođač im za svaki opoziv šalje popis VIN oznaka obuhvaćenih vozila, a ona ih uparuju s podacima o trenutačnim vlasnicima i kao takvi se mogu koristiti samo u tu svrhu što je i regulirano zakonom. Slično je i u Njemačkoj koja ide korak dalje. Ondje nadležno državno tijelo, KBA (Kraftfahrt-Bundesamt), nadzire i izvršenost opoziva. Ako se vlasnik registriranog vozila ne odazove opozivu, KBA obavještava nadležno lokalno tijelo koje može kazniti vlasnika ili mu uskratiti pravo na obnavljanje registracije. Takav pristup ne čudi jer riječ je doista o vozilima koja imaju takve tehničke nedostatke koji mogu dovesti do ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti prometa na cestama.

Domaća situacija ne ide nikome u korist, a ponajmanje vlasnicima starijih, rabljenih vozila do kojih sporo ili uopće ne dolaze informacije o nedostacima koje je potrebno što prije otkloniti. Rješenje treba tražiti u izmjeni ili dopuni Zakona o zaštiti osobnih podataka (ili kao drugo rješenje u izmjeni ili dopuni Pravilnika o registraciji i označavanju vozila) u kojem bi trebalo propisati mogućnost ustupanja podataka o trenutačnim vlasnicima vozila u slučajevima opoziva koje Ministarstvo gospodarstva ocijeni kao stvarnu opasnost za sigurnost potrošača. Također, zakonom se treba propisati hoće li se podaci tada ustupati zastupnicima ili će nadležna tijela uparivati podatke. Dok se to ne dogodi, na cestama ćemo imati nepoznat broj vozila koja zbog različitih tehničkih nedostataka predstavljaju realnu opasnost. Nažalost, te nedostatke nemoguće je detektirati na tehničkim pregledima jer oni su poput "spavača" - ne utječu na performanse automobila, ali onda se aktiviraju i mogu ozbiljno narušiti sigurnost.