Dana 4. kolovoza 1963. Auto moto savez Hrvatske (AMSH) počeo je pružati usluge pomoći na cesti, sa šest žutih "Zastava" 750 koje su svakodnevno, od 8 do 20 sati patrolirale magistralnim cestama: Zagreb-Novska-Slavonski Brod-Lipovac i Zagreb-Karlovac-Skrad-Rijeka.

U matičnoj knjizi AMSH, od rednog broja 40 do 53 upisano je 12 radnika koji su 1963. godine počeli raditi kao mehaničari na cesti:

Rb. Ime Prezime Ime oca Mjesto rođenja Datum rođenja Radio od Radio do
40. Stjepan Doljan Andrija Kostajnica 2.1.1926. 1.8.1963. 31.7.1966.
41. Josip Zekšič Ivan Črnomelj 5.1.1933. 1.8.1963. 8.1.1966.
42. Drago Matan Stanko Karlovac 19.9.1937. 1.8.1963. 31.8.1966.
43. Mitar Mihovilović Stevo Trnava, N.Gradiška 6.9.1933. 1.8.1963. 31.7.1966.
44. Vlado Mirić Jovan Krasno 9.2.1933. 1.8.1963. 22.6.1966.
45. Jovan Pavlović Đuro Nova Gradiška 18.2.1936. 1.8.1963. 31.7.1966.
46. Miroslav Suhin Olga Karlovac 28.9.1929. 1.8.1963. 31.8.1966.
47. Nikola Vrcić Ante Šibenik 13.4.1940. 1.8.1963. 31.8.1966.
48. Franjo Zuc Josip Sl. Brod 4.9.1929. 1.8.1963. 31.7.1966.
49. Slavko Rajković Mihovil Bos. Brod 19.6.1926. 1.8.1963. 31.12.1965.
50. Aramiš Baretić Vjekoslav Rijeka 29.4.1938. 18.8.1963. 3.4.1964.
53. Milorad Milošević Joco Udbina 1.12.1936. 16.9.1963. 15.12.1966.

Želimo obnoviti kontakt sa ovim našim kolegama te doznati više o njihovom djelovanju. Stoga pozivamo članove i druge vozače:

  • da nas informiraju ukoliko imaju spoznaja o mehaničarima - pionirima na poslovima pomoći na cesti u Hrvatskoj,
  • koji su koristili naše usluge, a imali su zanimljiva ili zabavna iskustva s ovim ili drugim HAK-ovim mehaničarima, koja bi željeli podijeliti s nama, da ih opišu i pošalju nam ih. Najzanimljivija će biti nagrađena, objavljena u Reviji HAK-a, na www.hak.hr, tiskanoj ediciji koju izdajemo povodom 50. obljetnice poslova pomoći na cesti, a biti će i tonski zabilježena u dokumentarnim prilozima koji ćemo emitirati u radio programima.

Platinska dugmad i paljenje

Platinska dugmad ili u žargonu ¨platine¨ bile su neizostavni dio u sustavu paljenja motora. Ukratko, njihova je zadaća bila da prekidom jednog strujnog kruga izazovu visokonaponsku indukciju čija je posljedica bila preskakanje iskre na svjećici, a time i zapaljenje smjese u cilindru.

Zbog specifičnog načina rada bile su podložne trošenju i bile su uzrok mnogih nedaća na cesti. Njihov zaštitnik bio je kondenzator čija je jedna od zadaća bila sprečavanje pojave električnog luka na kontktnim površinama dugmadi. Istovremeno je svojim pražnjenjem pridonosio kvaliteti iskre na svjećici. Kvar bilo koje od ove dvije komponente vodio je ka gašenju motora i nemogućnosti ponovnog paljenja. U sklopu vozila pomoći na cesti ovi djelovi bili su neizostavni. Bilo je svega nekoliko proizvođača tih komponenti koje su se koristile na gotovo svim markama vozila. Stoga nije bilo teško pokriti sva vozila koja su se u tim vremenima kotrljala našim cestama. U današnje vrijeme sustavi paljenja fukcioniraju u potpuno drugačijem obliku. Vozila pritisnuta ekološkim normama i zahtjevima za komforom sve su sofisticiranija i po osobnom dojmu sve više postaju konfekcijska roba.

No, vratimo se našim platinama. Kod njihovog otkazivanja ponekad je bilo dovoljno očistiti kontaktne površine i one su dalje normalno funkcionirale. Za to je služila mala turpijica namijenjena ovom zahvatu. U vremenima kada su svi „znali“ popravljati vozila neki su se služili brusnim papirom, u žargonu „šmirglom“. Zaboravili su da su njegov sastavni dio sitne čestice stakla. One su pak vrlo dobar izolator. I umjesto da očiste kontaktne površine, na njih su nanijeli dodatni izolator u vidu staklenih čestica. SPI-ovci, mehaničari pomoći na cesti, trebali su dolaskom na intervenciju samo propuhati kontake i tako pokrenuti motor vozila.

Dovod goriva

U sustav dovoda goriva, koje je potrebno trasportirati od spremnika do motora, uključene su crpke. Imala su ih vozila iz prošlih vremena, a postoje i kod novih vozila. Jedan od rijetkih izuzetaka bio je trabant, istočnonjemačko vozilo, gdje je gorivo slobodnim padom punilo rasplinjač. Posljedica otkazivanja pumpi goriva i danas i nakada je gašenje motora.

Stare pumpe goriva bile su kombinacija membranskih sutava pogonjenih mehaničkom osovinicom. Izuzetak je bilo vozilo marke wartburg, kod njega se membrana pokretala pomoću podtlaka dvotaktnog benzinskog motora. Neke „poznavatelje“ vozila ova je činjenica zbunjivala te su tražili osovinicu tamo gdje je nije bilo. No sve te, žargonom AC pumpe, bile su podložne kvarovima. Uz mehanička trošenja i istezanja membranskih opni bile su osjetljive na povišene temperature. Tada bi dolazilo do uparenja benzina u sustavu i pumpe bi jednostavno otkazale. Problemi kod pumpi novih vozila, koje su električno pogonjene, su drugačijih predznaka. No, posljedice za vozača su iste, vozilo će stati.

Otkazivanje pumpi u prošlim vremenima, bilo je u nuždi moguće rješiti koristeći se trikom vozila trabant. Montaža kanistra s gorivom na povišeno mjesto iznad motora omogućavala je nastavak vožnje do prve radionice.

Šešir pun vijaka

Ili u zagrebačkom žargonu „škrlak pun šarafa“, zgodica iz vremena kada smo svi znali popravljati vozila. Stariji zanaju da su nekadašnja vozila na pogon benzinom bila opremljena rasplinjačem za pripremu gorive smjese. Često se služimo žargonskim izarizima pa ćemo i sada. Rasplinjač nije ništa drugo nego dobri stari „fergazer“.

Zadaća mu je bila pripremiti smjesu benzina i zraka koja sagorijeva u motoru. Kod današnjih se vozila priprema smjese provodi malo drugačije, a cilj je smanjenje emisija štetnih plinova. Dobri stari fergazer imao je puno sitnih komponenti koje su uključivale razne kalibrirane sapnice ili dizne, koje su prilogođavale određeni protok benzina, kao goriva. Uz nijh bilo je puno ostalih malih komponeti kao što su razne polugice, vijci, razne membranice i brtvila. U sklopu fergazera bio je i tzv. plovak koji je regulirao razinu benzina u čašici rasplinjača. Jedna od mana bilo je njegovo prošupljivanje te je znao potonuti na dno čašice. Tada je dolazilo da prelijevanja goriva i motor se gasio u vožnji, najčešće kada bi se recimo nakratko zaustavili, primjerice na semaforu. No, mana fergazera je bila osjetljivost na smeće u gorivu, koje je iz raznih razloga bilo neizbježno. U tim situacijama bilo je nužno fergazer očistiti od smeća, te na taj način omogućiti njegovo normalno funkcioniranje. U ovaj su se zahvat upuštali i oni koji su bili uvjereni da to mogu izvesti sami.

Tako se gospodin pun samopuzdanja, upustio u čišćenje fergazera na BMW-u s motorom velike zapremine. Fergazer na tom modelu bio je velikih dimenzija s puno sitnih sastavnih komponenti. No, stvari su se zakomplicirale kad je isti trebalo ponovno sastaviti. Ostalo je viška dijelova. Dolaskom SPI-ovca na intervenciju uslijedio je komentar: “Ja sam sve opral i pripremil ,ali kad sam složil fergazer, ostal mi je škrlak pun šarafa“. Šešir je dotičnom gospodinu služio kao spremište za sitne komponente pri rastavljanju rasplinjača njegovog BMW-a.

„Pvc jaguar“

Nalog za izlazak na intervenciju uključivao je zamolbu da se stranka usput poveze iz jednog zagrebačkog restorana, na lokaciju popravka vozila na Zrinjevac. Stranka je gospodin iz Njemačke, koji je bio u svojstvu izlagača na Zagrebačkom velesajmu. Vozilo popravka trabant, vlasnice iz Mađarske također pradstavnice izlagača. Gospodin čini uslugu svojoj kolegici te će zajedno sa SPI-jevcem riješiti problem njenog vozila.

Trabant je otkazao poslušnost zbog lošeg kontakta platinskih dugmadi. Rješenje ovakve vrste problema bilo je u praksi vrlo jednostavno kod velikog broja marki vozila. Ali ne i kod trabanta. Za pristup platinama, kod njega, trebalo je koristiti dizalicu i podići vozilo s jedne strane. Nako toga se ispod vozila moglo rješavati problem vezan uz platine. Gotovo da ne postoji vozilo, ili su vrlo rijetka ona kod kojih je za rješenje problema platina trebalo koristiti dizalicu. Gospodin je očito bio upućen u problematiku popravka, te je korištenje dizalice za njega bilo veliko iznenađenje. Grohotom se smijao uz upit: „Kakvo je to vozilo na kojem se platine podešavaju dizalicom“. Mali Trabant kao da je čuo zajedljivu primjedbu. Pri zatvaranju vrata od strane gospodina, sam od sebe se zaključao. No, priči tu nije kraj. Pri nepažljivom naslanjanju na blatobran, zato što je od plastike, došlo je do njegovog loma. Jedini komentar gospodina bio je: „Das ist ein PVC jaguar“.

U cijeloj toj zbrci ostalo je nejasno je li to bio prvi susret dotičnog gospodina s, po nekima, i danas voljenim, malim trabantom.

Dan žena na muški način

U prošlim se vremenima puno više pažnje pridavalo obilježavanju dana žena. Činjenica je da su muškarci ponekad slavili žešće nego su to činile žene. Iz tih vremena postoji jedna zanimljiva zgodica. Slaveći tako dan žena, društvo u jednoj zagrebačkoj firmi malo se više opustilo i pri tome, malo više popilo.

Zamolba SPI-ovcu dolaskom na intervenciju odnosila se na direktno prespajanje kontaktne brave za pokretanje motora vozila. Riječ je o dobrom starom „stojadinu“, a gospodin je prije dolaska mehaničara sam polomio barvu, koju je tada trebalo samo prespojiti da motor upali. Rečeno učinjeno, brava prespojena, vozilo odvezeno s lokacije. Nakon izvjesnog vremena dispečerski centar bilježi poziv za ponovljenom intervencijom na istom vozilu. Ovog puta zamolba je bila za montažu nove brave, umjesto prije polomljene. Na ovoj marci vozila, to je uz malo truda, bilo moguće na terenu. Za vrijeme rada mehaničara traje priča stranke koja otprilike glasi ovako: „Znate, kad sam se vozio kući postavljao sam si sljedeća pitanja. Kada sam promijenio navlake sjedala? Kada sam kupio, u to vrijeme vrlo popularan, radio marke Grunding. U tom trenutku shavtio sam da se vozim u tuđem vozilu. Sreća je u tome što je otvorio vozilo kolege s posla te nije bilo nikakvih dodatnih neugodnosti“.

Kod „stojadina“ je ponekad bilo moguće otključati vozačeva vrata ključem drugog vozila. To se dogodilo i u ovom slučaju, a problem je nastao jer ključ za pokretanje motora nije odgovarao bravi na volanu, što je gospodin rješio jednostavnim lomom. Zadnji komentar korisnika bio je: „Bog me kaznio zbog prevelikog slavlja Dana žena“.

Prijateljima kojih nema

Pomoć na cesti uključivala je i vuču, kada nije bilo moguće na cesti reješiti problem. Bezbroj su puta dečki iz vuče pomagali ljudima na cesti i pri tome doživjeli razne zgode ili nezgode, ovisno o pristupu.

Godina 1980. i zagrebački zeleni val u smjeru zapada. Potrebno je prevesti vozilo koje nije moguće popraviti na cesti. Vučno vozilo postavljeno je na traku uz parkirana vozila i pripremljeno za utovar. Vozilo je propisno obilježeno, upozornim svjetlima i trokutom na propisnoj udaljenosti. Vozač vučnog vozila sprema se s korisnikom izgurati vozilo na vozni trak iza „šlepera“. Iznenađeno primjećuje „fiću“ na navozu vozila. „Gospon kaj delate z autom na kamionu“. Odgovor šokiranog starijeg vozača „fiće“ je glasio: „Ne znam, vozil sam se po desnoj traki i najemput sem se našel na kamionu“. Gospodin je previdio trokut i po postavljenim daskama za utovar, popeo se na navoz vučnog vozila. Srećom sve je prošlo bez ikakve štete na vozilima.

Vučno vozilo prevozi napušteno na carinsko smjestilište. Ruta kojom se kreće je Radnička cesta u Zagrebu. Vozač odjednom u retrovizoru primjećuje BMW-a koji ga pretječe po traci za suprotan smjer. Ususret BMW-u dolazi vozilo: „Budalo, kaj sad pretječeš“ pomislio je vozač. BMW slijeće s ceste i završava u kanalu punom otpadnih voda. Stariji Zagrepčani znaju kako je nekad izgledao kanal uz Radničku cestu. Pola gradske kanalizacije završavalo je u njemu. Stoga su ga počastili s nečasnim nazivom „drek river“. No, vratimo se vozaču koji je odjednom shavtio da je vozilo koje ga je preticalo i završilo u kanalu, BMW koji je on dostavljao na smjestilište. Popustile su blokade vozila na kamionu i ono je jednostavno skliznulo sa „šlepera“. Mrtav hladan izlazi iz kamiona i pred šokiranim vozačem iz suprtnog smjera konstatira, „A da, to je auto koji ja vozim“, na što ovaj primjećuje, „Ako ste u ovakvoj situaciji potpuno hladni, živjet ćete sto godina“. Ne gubeći vrijeme „šleperist“ uz zasukane hlače skida cipele i gazi u kanal s otpadnim vodama. Bez prevelikog uzbuđenja izvlači i tovari vozilo te ga predaje na smjestilište.

Na žalost, nije se obistinilo prediviđanje da će živjeti sto godina. Otišao je prerano kao i mnogi dečki iz tog vremena. Nek imaju mir tamo gore gdje jesu.