Osiguranje od automobilske odgovornosti: najčešća pitanja i odgovori

Pitanja

OSIGURANJE OPĆENITO I OSIGURANJE OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI – UGOVOR O OSIGURANJU

ŠTETA I ODGOVORNOST ZA ŠTETU

PRAVO NA NAKNADU – IMOVINSKA I NEIMOVINSKA ŠTETA

POSTUPAK NAKANDE ŠTETE U POSEBNIM POSTUPCIMA

Odgovori

  • 1. Što je osiguranje?

    Osiguranje je djelatnost kojom ugrožena osoba prebacuje na profesionalca – osiguratelja – nošenje štetnih posljedica nekog događaja (rizika).

  • 2. Što je osiguranje od odgovornosti za uzrokovanu štetu?

    Osiguranje od odgovornosti jest prenošenje rizika odgovornosti za uzrokovanu štetu trećim osobama na osiguratelja. Osiguratelj koji je sa štetnikom sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti, odgovara oštećenomu jednako kao i njegov osiguranik, ali u okviru ugovora o osiguranju od odgovornosti. Odgovornost štetnika uvijek je šira od odgovornosti osiguratelja.

  • 3. Zašto su neka osiguranja propisana kao obvezna?

    Države propisuju obvezna osiguranja za one djelatnosti ili radnje koje predstavljaju povećani rizik za treće osobe, kao što su opasni industrijski pogoni, korištenje opasnih sredstava, velike prirodne pojave, kao što su potresi, poplave, oluje, tuča i sl.

  • 4. Što je obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika/korisnika motornog vozila za štete uzrokovane uporabom motornog vozila (osiguranje od automobilske odgovornosti)?

    Uporaba motornog vozila u prometu jest opasna radnja koja može rezultirati uzrokovanjem štete osobama izvan vozila ili u vozilu (primjerice, putnicima). Štetnik (vozač) vrlo često ne bi mogao sam nadoknaditi štetu koju pretrpe spomenute osobe, pa zakonodavac propisuje obvezu vlasnika i korisnika motornog vozila da svoju odgovornost za uzrokovanu štetu osigura i teret naknade uzrokovane štete oštećenima prenese na osiguratelja, koji prikuplja (naplaćuje) premije osiguranja i stvara fond za naknadu šteta oštećenim osobama.

  • 5. Zašto se obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti naziva i „osiguranje protiv trećih osoba“?

    Obveznim osiguranjem od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama jamči se naknada štete koju pretrpe osobe koje nemaju nikakav ugovorni odnos s osigurateljem, dakle, osobe koje su u odnosu na ugovor o osiguranju treće (strane) osobe. Zovu se tako za razliku od osoba koje uzrokuju štetu i koje stoje u ugovornom odnosu s osigurateljem glede moguće štete (neki zakoni ih nazivaju prve – First Persons – osobe), a to su vlasnik vozila, ovlašteni vozač, korisnik vozila.

  • 6. Tržište osiguranja od automobilske odgovornosti u Republici Hrvatskoj – tko se može baviti tom djelatnošću?

    Obveznim osiguranjem u Republici Hrvatskoj mogu se baviti trgovačka društva – osiguratelj – i dionička društva i društva za uzajamna osiguranja, koja su od nadležnog tijela (HANFA) dobila odobrenje za obavljanje djelatnosti osiguranja.

  • 7. Je li osiguranje od automobilske odgovornosti zakonsko ili ugovorno osiguranje?

    U Republici Hrvatskoj osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila jest obvezno. Međutim, ugovor o tom osiguranju ne nastaje po samom Zakonu bez sklapanja ugovora o osiguranju. Dakle, obvezno osiguranje je ugovorno osiguranje, a ne zakonsko osiguranje koje bi nastajalo silom samog zakona.

  • 8. Jesu li cijene/premije osiguranja od automobilske odgovornosti u Republici Hrvatskoj iste kod svih osiguratelja? Potvrda o povijesti odštetnih zahtjeva – bonus/malus?

    Premije obveznog osiguranja u Republici Hrvatskoj nisu iste kod svih osiguratelja jer vrijedi načelo slobodnog formiranja premija osiguranja. Te premije mogu znatno varirati od jednog do drugog osiguratelja, ovisno o tome kako pojedini osiguratelj formira premiju osiguranja, a to ovisi o politici osiguratelja, o njegovoj organiziranosti, o rezultatima poslovanja i sl.

    Potvrda o povijesti odštetnih zahtjeva nekog vozača dokument je koji moraju izdati i priznati svi osiguratelji (na zahtjev osiguranika) bez obzira na to je li tu potvrdu izdao hrvatski ili neki strani osiguratelj. Potvrda o povijesti šteta nekog vozača mora obuhvaćati minimalno zadnjih pet godina osiguranja.

    Potvrda o povijesti šteta temelj je za utvrđivanje i ugovaranje premije pri sklapanju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Na temelju potvrde o povijesti odštetnih zahtjeva nekog vozača osiguratelji odobravaju bonuse na premiju (popuste) ili zaračunavaju maluse (doplatak na premiju).

  • 9. Tko određuje iznose premije osiguranja od automobilske odgovornosti?

    Premiju obveznog osiguranja određuju slobodno nadležne uprave nekog osiguratelja.

  • 10. Koji propisi reguliraju obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane motornim vozilom?

    Obvezno osiguranje regulira prvenstveno Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2009, 152/14, 155/2023), a ako nešto nije regulirano tim zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (ZOO) o ugovoru o osiguranju. Uz zakonske propise koji su spomenuti važan je i Pravilnik o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu (Narodne novine br. 79/2024), koji je donijela HANFA u funkciji nadzornog tijela za osiguranje.

  • 11. Uvjeti/pravila osiguranja od automobilske odgovornosti – koji je njihov značaj i pod kojim uvjetima?

    Uvjeti osiguranja su skup klauzula koje unaprijed utvrđuje i donosi osiguratelj i po kojima on u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklapa ugovore o osiguranju. Uvjeti osiguranja su bitni jer – uz zakonske odredbe – reguliraju sadržaj ugovora o osiguranju. Uvjeti osiguranja su zakon među strankama ugovora (osiguratelj i ugovaratelj osiguranja). Oni obvezuju ugovaratelja osiguranja (vlasnik/korisnik motornog vozila) samo ako su mu prije sklapanja ugovora o osiguranju bili uručeni. S obzirom na značaj uvjeta osiguranja ugovaratelj osiguranja bi prije sklapanja ugovora trebao pročitati i proučiti uvjete osiguranja. Uvjeti osiguranja nisu identični kod svih osiguratelja, pa je i to razlog da se prije sklapanja ugovora o osiguranju detaljno pročitaju i prouče.

  • 12. Tko je obvezan sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti?

    Prema hrvatskom pravu obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila obvezni su sklopiti:

    - vlasnik vozila, suvlasnik vozila

    - korisnik vozila

    - vozači vozila inozemne registarske oznake koja prometuju u Republici Hrvatskoj.

  • 13. Tko je vlasnik motornog vozila, a tko njegov korisnik?

    Vlasnik vozila je osoba koja ima sva ovlaštenja za uporabu vozila, osoba kojoj idu sve koristi i sve štete od uporabe vozila, uključivši i pravo otuđenja vozila. S gledišta obveze sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti – vlasnik vozila je osoba upisana u prometnu dozvolu kao vlasnik vozila.

    Korisnik motornog vozila je osoba koja ima ista prava kao i vlasnik, osim što ne može otuđiti vozilo. Stoga običan vozač (kojemu, recimo, vlasnik posudi svoje vozilo) nije korisnik u pravnom smislu. S gledišta obveze sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila – korisnik je osoba koja je kao korisnik upisana u prometnoj dozvoli.

  • 14. Odnosi li se ugovor o obveznom osiguranju na točno određeno motorno vozilo?

    Podaci o motornom vozilu koji se upisuju u policu osiguranja odnose se na točno određeno vozilo jer se na taj način identificira izvor opasnosti (rizika, koji je predmet osiguranja).U policu se unose podaci navedeni u prometnoj dozvoli određenog vozila.

  • 15. Je li RH obvezna sklopiti osiguranje od automobilske odgovornosti za vojna vozila?

    Od obveze sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu uzrokovanu uporabom vozila oslobođena je Republika Hrvatska. Štete koje uzrokuju vojna motorna vozila rješavaju se po posebnim propisima, izvan sustava obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

  • 16. Je li RH obvezna sklopiti osiguranje od automobilske odgovornosti za policijska vozila?

    Policijska vozila nisu oslobođena obveze sklapanja obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Obveza je sklapanja ugovora za ta vozila na Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

  • 17. Je li HŽ obvezan sklopiti obvezno osiguranje od odgovornosti za željeznička tračna vozila?

    Od obveze sklapanja obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti oslobođena su tračna vozila, vozila koja se kreću tračnicama (željeznica, tramvaj).

  • 18. Podliježu li vlasnici tramvaja obvezi sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete u prometu?

    Vlasnici tramvaja ne podliježu obvezi sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od odgovornosti.

  • 19. Postoji li obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti za vlasnike i druge osobe vezane uz uporabu automatiziranih vozila?

    Kad su posrijedi automatizirana vozila, osiguranju od odgovornosti za štete od tih vozila podliježu vlasnici tih vozila kao i vlasnici drugih vozila.

  • 20. Moraju li vlasnici inozemnih vozila koji prometuju u RH imati sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti?

    Vlasnici vozila inozemne registracije, dok prometuju u Republici Hrvatskoj, moraju imati valjano osiguranje od automobilske odgovornosti. Da imaju valjano pokriće, dokazuju registarskom pločicom motornog vozila, zelenom kartom osiguranja motornog vozila i policom graničnog osiguranja od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila.

  • 21. Što je zelena karta osiguranja motornog vozila?

    Zelena karta osiguranja motornog vozila jest međunarodni dokument koji potvrđuje da vozač vozila strane registracije kad prometuje u Republici Hrvatskoj ima valjano osigurateljno pokriće za štete za koje odgovara. Zelena karta se u Republici Hrvatskoj, kao i u još nekim zemljama članicama Europske unije ili Sustava zelene karte, tiska u bijeloj boji. Zelena karta osiguranja motornog vozila izdaje se po ovlaštenju Hrvatskog ureda za osiguranje, a izdaje ju i uručuje svom osiguraniku osiguratelj kod kojega vlasnik vozila ima sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Zelena karta izdaje se bez naplate.

  • 22. Mora li vozač vozila registriranog u RH kad putuje u druge države, sklapati ugovor o obveznom osiguranju da bi ušao vozilom u te države?

    Osiguranje u međunarodnom cestovnom prometu regulirano je posebnim međunarodnim sporazumom (sporazum o Sustavu zelene karte, koji obuhvaća podsustav registarske pločice i podsustav same zelene karte). U podsustavu registarske pločice vozač s hrvatskim registarskim pločicama može slobodno prometovati u svim zemljama koje su članice podsustava registarske pločice, a to su sve zemlje članice EU-a i zemlje članice Europskog gospodarskog prostora te još neke zemlje izvan EU-a i EGP-a, kao što su Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, što znači da ne moraju, da bi vozilom ušli u te zemlje, sklapati poseban ugovor o osiguranju jer je hrvatska registarska pločica dokaz o postojanju valjanog osigurateljnog pokrića za to vozilo. U ostalim zemljama vozači s hrvatskim registarskim oznakama moraju na granicama tih zemalja sklopiti granično osiguranje.

  • 23. Što je to granično osiguranje od odgovornosti za štete od motornih vozila?

    Granično osiguranje od automobilske odgovornosti jest osiguranje koje sklapaju vozači vozila koji ulaze u zemlje koje nisu članice Sustava zelene karte. Zove se „granično osiguranje“ jer se sklapa na samoj granici zemlje u koju se ulazi vozilom.

  • 24. Koja se vozila moraju pokriti obveznim osiguranjem od odgovornosti?

    Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu obveznim osiguranjem moraju se pokriti sva vozila na motorni pogon koja podliježu obvezi registracije i izdavanja prometne dozvole.

  • 25. Što je motorno vozilo u osigurateljnom smislu?

    Motorno vozilo u osigurateljnom smislu jest svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, a koje se ne kreće tračnicama.

  • 26. Moraju li sklopiti ugovor o obveznom osiguranju vlasnici/korisnici prikolica (vučenih vozila)?

    Vlasnici prikolica (vučena vozila) moraju sklopiti obvezno osiguranje ako prikolica podliježe obvezi registracije i izdavanja prometne dozvole.

  • 27. Je li vozač vozila koji namjerava sudjelovati u autopriredbama, autotrkama, treninzima i sl., obvezan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti. Ako jest – pod kojim uvjetima?

    Obvezan je sklopiti ugovor o obveznom osiguranju ako organizator priredbe nije sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti ili dao jamstvo za štete koje bi mogle pretrpjeti treće osobe uporabom vozila na takvim priredbama.

  • 28. Jesu li obvezni sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti vlasnici/korisnici električnih vozila i električnih romobila?

    Ugovor o obveznom osiguranju dužni su sklopiti vlasnici/korisnici električnih vozila koja imaju konstrukcijsku brzinu veću od 14 km/sat i neto masu veću od 25 kg.

  • 29. Što je polica osiguranja od automobilske odgovornosti?

    Polica osiguranja je a) isprava o već sklopljenom ugovoru o osiguranju, b) dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju.

  • 30. Mora li vozač sa sobom u vozilu imati policu osiguranja?

    Vozač za vrijeme uporabe vozila u prometu mora sa sobom imati policu osiguranja jer u protivnom čini prekršaj i prijeti mu novčana sankcija.

  • 31. Na koje se vrijeme mora ugovoriti osiguranje od automobilske odgovornosti?

    Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ugovor o osiguranju mora pokrivati sve vrijeme dok je vozilo u uporabi u prometu. Inače, ugovor o obveznom osiguranju može se sklopiti na određeno vrijeme (istek ugovora točno je određen) i na neodređeno vrijeme (istek ugovora nije određen). Osiguratelji često visinu premije određuju i s obzirom na ugovoreno trajanje ugovora o osiguranju (popust za dugogodišnje trajanje ugovora).

  • 32. Što je počekni/respiro rok?

    Počekni rok je vrijeme za koje je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu odredio da se međusobna prava i obveze iz ugovora o osiguranju produljuju. Počekni rok iznosi 15 (petnaest) dana.

  • 33. Moraju li se vremenski poklapati trajanje registracije vozila i ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti?

    Teoretski – ta se dva vremena ne moraju poklapati. Međutim, s obzirom na to da registracija motornog vozila vrijedi godinu dana, vlasnik/korisnik motornog vozila obvezan je trajanje ugovora o osiguranju prilagoditi trajanju registracije motornog vozila.

  • 34. Prestaje li ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti promjenom vlasnika vozila? Prestaje li ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti uništenjem vozila? Krađom vozila? Uzrokuje li stečaj i/li likvidacija osiguratelja kod kojega je vlasnik vozila osiguran od automobilske odgovornosti prestanak ugovora o osiguranju?

    Ugovor o obveznom osiguranju motornog vozila ne prestaje promjenom vlasnika, već se po samom Zakonu automatski prenosi na novog stjecatelja i traje do isteka ugovora.

    Uništenjem vozila prestaje postojati predmet osiguranja – izvor rizika – pa je jasno da ugovor o osiguranju prestaje. Međutim, datum prestanka ugovora vezan je uz odjavu vozila iz registracije kod nadležnog policijskog tijela.

    U slučaju stečaja ili likvidacije osiguratelja ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti prestaje po isteku trideset dana nakon objave stečaja ili likvidacije osiguratelja. Vlasnik vozila/korisnik obvezan je nakon toga sklopiti novi ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

  • 35. U kojim slučajevima osiguranik gubi pravo iz osiguranja i koje su posljedice toga (regres osiguratelja prema svom osiguraniku)?

    Zakon o obveznim osiguranjima ima zatvorenu listu slučajeva u kojima osiguranik gubi pravo iz ugovora o osiguranju. To znači da je osiguratelj obvezan trećoj oštećenoj osobi nadoknaditi pretrpljenu štetu i nakon toga ima pravo od svog osiguranika (štetnika) regresirati isplaćeni iznos naknade uvećan za troškove i kamate.

    Osiguranik gubi pravo iz ugovora o osiguranju u slučaju:

    - uporabe vozila u svrhu kojoj nije namijenjeno

    - uporabe tehnički neispravnog vozila, ako je za neispravnost znao

    - upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola (preko limita koji je ugovoren – uvjetima osiguranja predviđen) ili droge

    -obijesne vožnje: obijesna vožnja postoji ako je protiv osiguranika donesena pravomoćna presuda o kaznenom djelu obijesne vožnje

    - namjerno uzrokovane štete

    - upravljanja vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole.

    Posljedica: osiguratelj u navedenim slučajevima ima pravo na regres iznosa isplaćene naknade uvećan za trošak osiguratelja i kamate i to ograničeno do iznosa od 12 prosječnih netoplaća u Republici Hrvatskoj sukladno objavi Zavoda za statistiku, a u slučaju namjerno uzrokovane štete i obijesne vožnje (kod nekih osiguratelja) – bez ograničenja iznosa.

  • 36. Je li zakonska lista slučajeva gubitka prava iz ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti zatvorena ili osiguratelji mogu u uvjetima osiguranja predvidjeti i druge slučajeve gubitka prava?

    Lista slučajeva gubitka prava iz osiguranja zatvorena je i osiguratelji ne mogu u svojim uvjetima osiguranja dodavati nove slučajeve.

  • 37. Do koje granice alkoholiziranosti osiguratelj ne ide u regres prema osiguraniku?

    Granicu određuje svaki osiguratelj po svojoj volji u uvjetima osiguranja jer granica tolerantnosti nije određena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

  • 38. Što je odgovornost za štetu?

    Odgovornost za štetu znači da štetnik koji uzrokuje štetu drugoj osobi ima obvezu tu štetu i nadoknaditi. „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“, čl. 1045., st. 1.Zakona o obveznim odnosima; opće načelo odgovornosti za štetu po načelu krivnje.

  • 39. Što je „uporaba“ motornog vozila?

    „Uporaba motornog vozila je svaka uporaba koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u stanju pokreta“, čl.3., st. 33. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

  • 40. Odgovornost vozača za štetu uzrokovanu uporabom motornog vozila pješacima i su/putnicima? Oslobođenje vozača od odgovornosti kod objektivne odgovornosti: što je viša sila, a što slučaj?

    Smatra se da je uporaba motornog vozila opasna radnja. Za opasnu djelatnost i opasno sredstvo, prema Zakonu o obveznim odnosima, štetnik odgovara po objektivnom načelu (objektivna odgovornost, nije bitna krivnja štetnika – vozača). Objektivna odgovornost, odgovornost bez obzira na krivnju, pravda se načelom „čija korist – njegova i šteta“; vlasnik rabi vozilo na svoju korist, pa je pravično da odgovara za štetu od svog vozila koju uzrokuje drugoj osobi, bez obzira na to je li kriv ili nije.

    No, i kod objektivne odgovornosti štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je štetni događaj (prometna nesreća) uzrokovan višom silom (vis maior) ili slučajno (casus).

    Viša sila je događaj koji se nije mogao ni predvidjeti ni otkloniti. Slučaj je događaj koji se nije mogao predvidjeti, a koji bi se, da se mogao predvidjeti, mogao i otkloniti.

  • 41. Odgovornost vozača motornog vozila za štetu uzrokovanu drugom vlasniku, odnosno vozaču u sudaru motornih vozila? Subjektivna odgovornost – podijeljena odgovornost?

    Kad su u sukobu dva jednako opasna sredstva, dakle dva motorna vozila (ili više njih), vozači odgovaraju po načelu krivnje: svaki vozač odgovara ovisno o stupnju (postotku) svoje krivnje. Sukladno tome, kod ovog instituta može se raditi o podijeljenoj odgovornosti vozača za štetni događaj – prometnu nesreću u jednakim ili različitim omjerima, ovisno o konkretnom slučaju. Ovdje je važno imati na umu činjenicu da je odgovornost u građanskopravnom smislu drugačija (šira) od kaznene odgovornosti. Tako netko može u kaznenom postupku biti i oslobođen, a u građanskopravnom postupku ipak odgovoran za nastalu štetu.

  • 42. Što je „šteta“?

    „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta)“, čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

  • 43. Koje vrste šteta pokriva obvezno osiguranje od odgovornosti?

    Obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štete nastale smrću, ozljedama i oštećenjem zdravlja neke osobe te oštećenjem ili uništenjem nečije stvari.

  • 44. Što je imovinska, a što neimovinska šteta?

    Imovinska (materijalna) šteta jest šteta na stvarima ili imovinskim interesima. Neimovinska (nematerijalna) šteta jest šteta nastala zbog tjelesne ozljede, oštećenja zdravlja ili smrti neke osobe.

  • 45. Definicija „čiste imovinske štete“ i je li ona pokrivena obveznim osiguranjem od AO?

    Osiguranje ne pokriva tzv. čiste imovinske štete (financijski gubitci nastali bez prethodnog oštećenja ili uništenja nečije stvari).

  • 46. Može li oštećena osoba tražiti naknadu štete (i) od vozača koji mu je uzrokovao štetu?

    Osiguratelj kod obveznog osiguranja odgovara oštećenoj osobi pod istim uvjetima pod kojima odgovara štetnik – osiguranik. No, štetnik – vozač ostaje i dalje odgovoran za štetu uzrokovanu trećoj osobi. Oštećena osoba može tražiti naknadu štete od: vozača – štetnika, od njegovog osiguratelja odgovornosti ili od obojice po načelu solidarne odgovornosti.

  • 47. Može li oštećena osoba izravno tražiti naknadu štete od osiguratelja kod kojega je štetnik osiguran od automobilske odgovornosti (actio directa)?

    Oštećena osoba ima pravo tražiti naknadu štete izravno od štetnikova osiguratelja odgovornosti za štetu uzrokovanu motornim vozilom, i to kako u izvansudskom (mirnom) postupku pred osigurateljem tako i tužbom protiv osiguratelja kod nadležnog suda.

  • 48. Kad se dogodi prometna nesreća, moraju li vozači sudionici pozvati policiju?

    Obveza vozača da u slučaju prometne nesreće pozovu policiju regulirana je odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne Zakona o obveznim osiguranjima.

  • 49. Što mora učini vozač – osiguranik kad se dogodi prometna nesreća i šteta glede svog osiguratelja?

    Kad se dogodi prometna nesreća (štetni događaj), vozač je obvezan prijaviti nastanak štetnog događaja svome osiguratelju, dati mu sve potrebne informacije, priložiti sve dokaze vezane za nezgodu (fotografije, adrese svjedoka i sl.).

  • 50. Prijava nastanka štetnog događaja – rok?

    Vozač – osiguranik je u obvezi podnijeti svome osiguratelju prijavu nastanka štetnog događaja. To može učiniti osobno u prostorijama svoga osiguratelja, poštom, telefonom i svim ostalim sredstvima komunikacije. Najčešće se to radi ispunjavanjem obrasca prijave koji daje osiguratelj.

    Rok u kojemu vozač mora prijaviti osiguratelju nastanak prometne nesreće jest tri dana od saznanja za nezgodu i propisan je Zakonom o obveznim odnosima (čl. 941., st. 1.).

  • 51. Obveza suradnje s osigurateljem radi utvrđivanja osnove odgovornosti i visine štete?

    Vozač osiguranik koji je imao prometnu nezgodu – štetni događaj – obvezan je tijekom cijelog postupka naknade štete koji pokrene oštećena osoba sudjelovati sa svojim osiguranikom u rješavanju odštetnog zahtjeva. Dužan je potpuno i istinito prikazati događaj nastanka prometne nezgode, predati osiguratelju sve dokaze o tijeku prometne nezgode, odazvati se na poziv osiguratelja pri utvrđivanju – rekonstrukciji – prometne nezgode (u praksi osiguratelji traže suočenje sudionika prometne nezgode, usporedbu oštećenja na vozilima i sl.).

  • 52. Klauzula „zabrana priznanja odštetnog zahtjeva“?

    Gospodar posla u postupku naknade štete oštećenomu jest osiguratelj kod kojega je vozač štetnik osiguran. Na osiguratelju je da donosi odluke o opravdanosti osnove odgovornosti i visine štete. Osiguranik ne smije bez suglasnosti osiguratelja ni odbiti ni priznati oštećenikov odštetni zahtjev, no to ne znači da ne smije priznati činjenice vezane uz nastanak prometne nezgode.

  • 53. Obveze vozača sudionika nezgode – koje podatke moraju razmijeniti?

    Vozači sudionici prometne nesreće dužni su na mjestu nesreće ili kasnije, ako to nisu u mogućnosti u trenutku nastanka nesreće, razmijeniti podatke: ime i prezime, adresu prebivališta, broj telefona, podatke o vozilu i obveznom osiguranju (polica osiguranja).

  • 54. Zašto vozači moraju sa sobom u vozilu imati obrazac Europskog izvješća o nezgodi?

    Podaci koje vozači međusobno moraju razmijeniti vezano uz nastanak prometne nesreće najčešće se i najlakše daju popunjavanjem obrasca poznatog kao Europsko izvješće o nezgodi. Taj obrazac osiguratelji pri sklapanju ugovora o osiguranju predaju osiguraniku besplatno. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu obvezuje vozače da sa sobom imaju obrazac Europsko izvješće o nezgodi upravo radi olakšanja informacija o sudionicima i tijeku nezgode.

  • 55. Obveza popunjavanja obrasca Europskog izvješća o nezgodi?

    Vozači sudionici prometne nezgode dužni su popuniti obrazac Europsko izvješće o nezgodi, kako bi osigurali informacije o sudionicima, vozilima, osiguranju, svjedocima i sl. Cilj je olakšati osiguratelju rješavanje odštetnog zahtjeva i utvrđivanje činjenica oko nastanka prometne nezgode.

  • 56. Znači li popunjavanje obrasca Europskog izvješća o nezgodi priznanje odgovornosti za štetu koju osiguratelj mora prihvatiti?

    U obrascu Europsko izvješće o nezgodi vozači unose podatke i eventualno navode činjenično stanje označavajući (skicom) tijek nastanka nezgode i naznačujući oštećenja na vozilima. Popunjavanje izvješća i njegovo potpisivanje nipošto ne znači da vozač priznaje svoju odgovornost za nastanak nezgode i štete jer će o tome odlučiti osiguratelj uzevši u obzir podatke iz Europskog izvješća i druge dokaze koje će prikupiti.

  • 57. Može li uredno popunjeni obrazac Europskog izvješća o nezgodi biti u funkciji prijave nastanka štetnog događaja koju svom osiguratelju podnosi vozač osiguranik?

    Obrazac Europsko izvješće o nezgodi može, sukladno odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, poslužiti i kao prijava nastanka prometne nezgode koju inače mora podnijeti osiguranik svom osiguratelju.

  • 58. Može li uredno popunjeni obrazac Europskog izvješća o nezgodi biti u funkciji odštetnog zahtjeva?

    Sukladno odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obrazac Europsko izvješće o nezgodi može služiti i kao podnesak oštećenoga kojim pokreće postupak naknade štete pred odgovornim osigurateljem.

  • 59. Zastarni rok kod naknade štete: a) imovinske, b) neimovinske?

    Zastara je gubitak prava na sudsku zaštitu vjerovnikova potraživanja. Zastarni rokovi su strogi rokovi određeni Zakonom o obveznim odnosima. Zastara počinje teći od trenutka kad je oštećeni saznao za štetu i štetnika. Kod imovinske štete to je materijalni trenutak nastanka štete, a kod neimovinske štete to je trenutak u kojemu je ozlijeđeni saznao za štetu, što je obično nakon konačnog ustaljenja zdravstvenog stanja (terapije, liječenje, otpusno pismo i sl.).

    Zastarni rok za naknadu štete iznosi tri godine, a ako je posrijedi kazneno djelo (što je kod prometnih nesreća čest slučaj) zastarni rok je isti kao i zastarni rok za to kazneno djelo.

  • 60. Što obuhvaća pravo na naknadu imovinske štete u slučaju oštećenja ili uništenja vozila?

    U slučaju oštećenja ili uništenja vozila oštećena osoba ima pravo tražiti od osiguratelja popravak oštećenog vozila (naturalna restitucija, vraćanje vozila u prvobitno stanje), što uključuje sve troškove koje oštećenik ima vezano za popravak (trošak vuče oštećenog vozila, garažiranje oštećenog vozila i njegovo čuvanje, trošak popravka izvršenog u servisu, gubitak dnevnica zbog potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva, gubitak zarade zbog nemogućnosti korištenja vozila (privređivanje – taksisti, rent-a-car poduzeća…).

    Ako je vozilo uništeno i popravak nije moguć, oštećeni ima pravo na novčanu naknadu u vrijednosti uništenoga vozila koju je vozilo imalo prije nezgode.

  • 61. Postoji li obveza oštećenoga dopustiti osiguratelju pregled oštećenog vozila i procjenu štete na njemu?

    Dokaz o oštećenju vozila je na oštećenome, što znači da je obvezan dopustiti osiguratelju da izvrši pregled oštećenog ili uništenog vozila, ako to osiguratelj traži.

  • 62. Ima li oštećeni pravo na izbor radionice u kojoj će popraviti štetu?

    Oštećeni je slobodan izabrati radionicu u kojoj će izvršiti popravak oštećenoga vozila i nije obvezan popravak izvršiti u radionici koju zahtijeva ili predlaže osiguratelj.

  • 63. Je li osiguratelj dužan isplatiti naknadu prema cijenama izabranoga ovlaštenog servisera?

    Je li osiguratelj obvezan isplatiti račun popravka prema cijenama koje oštećenomu zaračuna određeni serviser – jedno je od još uvijek spornih pitanja. Kod popravka postoji odnos „serviser – klijent/oštećenik“, koji nije identičan s odnosom „oštećenik – osiguratelj“. Naime, prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu osiguratelj je obvezan uzeti u obzir račun popravka servisera, no to uzeti u obzir ne znači da je obvezan platiti iznos označen na računu. Osiguratelj prema Pravilniku o postupku rješavanja odštetnog zahtjeva oštećenih osoba u prometu pred osigurateljem u slučaju osporavanja računa mora razmotriti sve stavke računa i obrazložiti u odgovoru oštećenomu koje stavke ne odgovaraju oštećenjima. Cijene servisera ne može osporavati. Osiguratelj ima pravo dokazati da račun ne odgovara nastaloj šteti. Osiguratelji se u praksi pozivaju i na opću obvezu oštećenoga da učini sve kako bi šteta bila manja, što uzimaju kao argument upućivanja oštećenoga na popravak u servise s manjim cijenama. U svakom slučaju, preporučuje se oštećenomu da prije popravka sporne stvari razmotri s osigurateljem i dogovori se s njim, kako kasnije po završetku popravka ne bi bilo prijepora oko računa.

  • 64. Jesu li pravno dopušteni tzv. ugovori o suradnji osiguratelja i servisera kojima se dogovaraju cijene radnog sata servisera?

    Takvi ugovori su suprotni slobodi tržišta i nisu pravno dopušteni o čemu ima niz presuda Europskog suda.

  • 65. Kod popravljanja starijih vozila – ima li osiguratelj pravo odbiti od cijene novih ugrađenih dijelova amortizaciju oštećenih dijelova?

    Osiguratelj nema pravo odbiti istrošenost starih dijelova, osim kod dijelova kod kojih je ta istrošenost redovna pojava, kao što su gume, cerade i sl.

  • 66. Ima li oštećeni pravo na naknadu zbog umanjenja vrijednosti vozila?

    Smanjenje vrijednosti oštećenog vozila stavka je na koju oštećeni ima pravo, ako može dokazati da je vozilo nakon popravka izgubilo na vrijednosti. To će dokazati nalazom i mišljenjem ovlaštenog vještaka. U praksi se ta stavka vrlo rijetko priznaje, a priznaje se kod sasvim novih vozila koja su pretrpjela veća oštećenja.

  • 67. Kad se dogodi potpuna (totalna) šteta – koju vrijednost osiguratelj mora isplatiti oštećenomu?

    Osiguratelj je u obvezi nadoknaditi štetu u visini vrijednosti uništenog vozila koju je to vozilo imalo prije nezgode. Dvije su metode po kojima se u praksi izračunava ta vrijednost: a) prema cijenama rabljenih vozila sličnih uništenome na tržištu rabljenih vozila, najčešće prema cijenama tih vozila koje objavljuju specijalizirane firme koje prate tržište (katalozi) ili prema nalazu i mišljenju vještaka i b) uzima se u obzir novonabavna cijena vozila, umanjuje se za iznos istrošenosti (amortizacija) i odbija se vrijednost spašenih dijelova (ta se metoda rjeđe upotrebljava).

  • 68. Ima li oštećeni u slučaju totalne štete pravo na prepuštanje spašenih dijelova osiguratelju?

    Oštećeni ima pravo na prepuštanje spašenih dijelova osiguratelju (jer se oštećenik nije dužan izlagati problematičnom i neizvjesnom postupku unovčenja spašenih dijelova na tržištu).

  • 69. Ima li oštećeni pravo na izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti korištenja uništenog ili oštećenog vozila?

    Oštećeni koji je s uništenim ili oštećenim vozilom privređivao (taksist, rent-a-car poduzeće, obrtnici i sl.) ima pravo na naknadu izgubljene zarade jer se nije mogao koristiti oštećenim ili uništenim vozilom i nije ostvario izvjestan dobitak. Izgubljena zarada dokazuje se poslovnim knjigama, ocjenom zarade prije nezgode i ocjenom izgubljenog dobitka.

  • 70. Ima li oštećeni pravo na uzimanje zamjenskog vozila?

    Oštećeni kojemu je vozilo služilo za gospodarsku djelatnost, ima pravo na troškove zamjenskog vozila. U tom slučaju nema pravo na izgubljenu dobit.

    Uzimanje zamjenskog vozila u drugim slučajevima (npr. za odlazak na godišnji odmor ili za odlazak na posao i s posla) u našoj je sudskoj praski još uvijek prijeporna stavka. Ponekad, ovisno o konkretnim okolnostima, oštećenima se priznaje i ta stavka štete (npr. pomanjkanje javnog prijevoza i nužnost korištenja vozila).

  • 71. Pravo oštećenog na naknadu tzv. paušalnih troškova: telefon, benzin, cestarina, prijevoz oštećenog vozila, garažiranje i čuvanje oštećenog vozila, registracija novog vozila?

    Oštećeni ima pravo i na naknadu tzv. paušalnih troškova koji se teško mogu dokazati i uobičajeni su pri nastanku oštećenja ili uništenja nekog vozila. Među te troškove spada i trošak registracije novog vozila.

    Jedan od troškova jest i kamata na kredit koji oštećeni uzima radi nabavke novog (drugog) vozila. U Republici Hrvatskoj ta se stavka u praksi osporava, što je u redu ako postupak naknade štete traje razuman (kraći) period. U protivnom, kamate na uzeti kredit su šteta koju oštećeni ne bi imao da nije došlo do nezgode, pa bi ih trebalo priznati.

  • 72. Mora li oštećeni izvršiti popravak oštećenog vozila ili može tražiti naknadu u novcu bez popravka?

    Kod naknade štete prvenstvena je obveza osiguratelja naturalna restitucija, vraćanje oštećenog u stanje koje je imao prije nezgode, no ako naturalna restitucija nije moguća ili ako oštećeni traži isplatu u novcu, osiguratelj mora prihvatiti njegov zahtjev i izvršiti isplatu u novcu.

  • 73. Koja su prava oštećenoga u slučaju ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći?

    U slučaju ozljeda neke osobe oštećena osoba ima pravo na pravičnu novčanu naknadu štete koju trpi zbog povrede prava osobe na zdravlje i život, sukladno čl.19., st.2. ZOO. Ljudski život i zdravlje nemaju cijene pa se kod ove vrste nematerijalne/neimovinske štete ne može govoriti o naknadi štete kao kod materijalne/imovinske štete. Zato se naknada štete kod oštećenja zdravlja (povreda prava osobnosti) ili u slučaju smrti i zove pravična novčana naknada (ponekad, satisfakcija).

  • 74. Kako se utvrđuje naknada neimovinske štete kod povrede prava osobnosti na život i zdravlje?

    Naknada neimovinske štete kod povrede prava na zdravlje (ozljede) i prava na život (smrt) ovisi o okolnostima pojedinoga konkretnog slučaja. Kriteriji o odmjeravanju iznosa pravične novčane naknade navedeni su u ZOO (čl. 1100.). To su: jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi naknada.

  • 75. Što su kriteriji Vrhovnog suda RH vezano za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na život i zdravlje?

    Da bi spriječio različito vrednovanje neimovinske štete u slučaju povrede prava na zdravlje i prava na život, Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je tzv. Orijentacijske kriterije za naknadu neimovinske štete (2002, br. Su-VI-1331/02, a revidirani iznosi 2020., br. Su-IV-47/2020.) Ti su kriteriji orijentacijski, a ne zadane matematičke veličine, što znači da sudac može – ovisno o okolnostima slučaja – odstupiti od orijentacijskih kriterija.

  • 76. Tablice invalidnosti – koje se tablice za ocjenu težine ozljeda i njihovih posljedica primjenjuju?

    Težinu ozljeda i njihovih posljedica utvrđuju vještaci medicinske struke, koji se služe medicinskim tablicama. Medicinske su tablice unaprijed određeni postoci invaliditeta ozlijeđene osobe, odnosno dani pretrpljenih boli (fizičkih i psihičkih) iza pretrpljenih ozljeda.

    Liječnici osiguratelja (cenzori) u postupku naknade štete pred osigurateljem koriste se tablicama invaliditeta. Međutim, to nipošto ne mogu biti tablice invaliditeta koje su ugovorene kod osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, već tablice koje upotrebljavaju vještaci u sudskim sporovima.

  • 77. Koje sve vrste naknada ima ozlijeđena osoba u prometnoj nesreći koju je izazvao štetnik?

    Ozlijeđena osoba ima pravo na naknadu štete zbog fizičkih i duševnih (psihičkih) boli koje trpi, naknadu zbog pretrpljenog straha, naknadu duševnih boli zbog privremene ili trajne, potpune ili djelomične, nesposobnosti (invaliditeta, smanjenja životne aktivnosti)koja je posljedica pretrpljenih ozljeda.

  • 78. Ima li oštećena osoba pravo na naknadu zbog naruženja (nagrđenja)?

    Naruženje (nagrđenje) kao posljedica ozljede može biti osnova prava na naknadu zbog psihičkih bolova koje oštećena osoba trpi. Pritom sud ocjenjuje stupanj naruženja, starost oštećene osobe, vidljivost naruženja, potencijalnu reakciju okoline u kojoj živi na naruženi izgled i sl. U sudskoj praksi naruženje se svrstava u tri stupnja: jaki stupanj, srednji stupanj i laki stupanj.

  • 79. Naknada za pretrpljeni strah – što je potrebno?

    Ozlijeđena osoba ima pravo i na naknadu štete zbog pretrpljenog straha. U praksi, razlikuje se primarni strah – strah koji je oštećena osoba pretrpjela u trenutku nesreće (primjerice, teško ozlijeđena i zatvorena u prevrnutom vozilu iz kojeg ne može izići itd.) i sekundarni strah – strah koji se javlja kasnije u obliku zabrinutosti zbog neizvjesnosti ishoda liječenja, strah koji se ponovno javlja kod sjećanja na nesreću itd. U svakom slučaju potrebno je da je oštećena osoba proživjela ili da proživljava strah. Naknada ovisi o stupnju u koji se može svrstati preživljeni osjećaj straha. U tom smislu strah može biti lakšeg stupnja ili težeg stupnja.

  • 80. Naknada zbog pretrpljenih fizičkih boli. Kako se utvrđuje?

    Naknada za pretrpljene fizičke boli određuje se ovisno o tome koliko dugo oštećeni trpi ili je trpio fizičke boli. Sudska praksa razvrstava boli u tri kategorije: jake boli, srednje boli i slabe boli. Iznos ovisi o danima trpljenja pojedinih kategorija boli.

  • 81. Kako se računa naknada kod izuzetno teških ozljeda?

    Ako se radi o slučaju vrlo teških ozljeda kod kojih je teško razlikovati pojedine stavke štete i njihovo trajanje, sudovi mogu odlučiti da oštećeni dobiva jednu jedinstvenu naknadu u iznosu koji obuhvaća sve stavke štete koju trpi, bez specificiranja pojedinih vidova štete i iznosa za njih.

  • 82. Naknada zbog pretrpljenih duševnih (psihičkih) boli zbog trajno umanjene sposobnosti (invaliditet, smanjenje životne aktivnosti)?

    Ozlijeđena osoba kojoj je zbog pretrpljenih ozljeda ostala trajna nesposobnost (invaliditet) ima pravo na naknadu zbog psihičkih boli uzrokovanih stanjem invalidnosti. Visina iznosa ovisi o starosti oštećene osobe, o stupnju invalidnosti (djelomična invalidnost, potpuna invalidnost), o trajanju invalidnosti (privremena invalidnost, trajna invalidnost) i sl.

  • 83. Naknada zbog pretrpljenih psihičkih boli zbog smrti ili naročito teškog invaliditeta bliske osobe – srodnika. Tko ima pravo na naknadu?

    Bliski srodnici (supružnici, djeca, roditelji, ponekad djed i baka) imaju pravo na naknadu štete zbog psihičkih boli koje trpe zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe. Osobito teški invaliditet koji opravdava naknadu nije zakonom definiran, već ga utvrđuje sud u postupku naknade štete. Prema aktualnoj sudskoj praksi da bi oštećena osoba dobila naknadu s ovoga naslova, mora biti posrijedi naročito teško stanje invalidnosti bliske osobe. Granica je varijabilna, ali uobičajena je 80 % invaliditeta bliske osobe.

    Bliski srodnici (bračni i izvanbračni drugovi, roditelji, djeca, braća i sestre) imaju pravo na naknadu štete s naslova psihičkih boli koje trpe zbog smrti bliskog srodnika.

  • 84. Naknada štete u obliku rente?

    Zbog ozljeda oštećena osoba može doći u situaciju da se više ne može baviti svojim profesionalnim poslom, mora se prekvalificirati, obavljati poslove koji su manje plaćeni itd. Takve situacije opravdavaju naknadu štete u obliku izgubljene zarade, a oštećeni ima pravo tražiti naknadu u obliku kapitaliziranog iznosa ili pak u obliku (mjesečne ili godišnje) rente koju mu isplaćuje osiguratelj.

    Rentu mogu tražiti i osobe koje je preminula osoba uzdržavala ili bila dužna uzdržavati u trenutku smrti (izgubljeno uzdržavanje). Ako je preminula osoba redovno pomagala neku osobu, ta osoba ima pravo na naknadu zbog gubitka iznosa s naslova redovnog pomaganja koje joj je davao preminuli. Renta se uvijek određuje pod uvjetom klauzula rebus sic stantibus (kako stvari stoje u trenutku odluke o renti), što znači da je renta promjenjiva ovisno o situaciji konkretnog slučaja (oštećeni se zaposlio, troškovi života porasli, prestala se školovati i sl.).

  • 85. Ima li oštećeni pravo na kumuliranje naknade štete po automobilskoj odgovornosti i osigurnine iz ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, odnosno osiguranja života?

    U hrvatskom pravu dozvoljena je kumulacija prava na naknadu štete i prava na isplatu osigurnine po ugovorima o osiguranju od nesretnog slučaja (osiguranje od nezgode i osiguranje života).

  • 86. Postupak naknade štete pred osigurateljem – je li oštećeni obvezan prijaviti štetu osiguratelju i pokušati s njim u izvansudskom postupku riješiti zahtjev za naknadu?

    Oštećena osoba nije obvezna prijaviti svoj odštetni zahtjev osiguratelju, iako u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu stoji odredba da se oštećeni prije utuženja mora obratiti osiguratelju jer bi se inače radilo o tzv. preuranjenosti tužbe. Sudovi ovu odredbu Zakona ne primjenjuju u praksi. Međutim, korektno je i opravdano da se, prije eventualnog utuženja, osiguratelju kao dužniku ostavi mogućnost da se upozna s odštetnim zahtjevom oštećenoga i da zauzme argumentirano stajalište o njemu. To će svakako olakšati i vođenje postupka pred sudom povodom tužbe oštećenika.

  • 87. Ima li oštećeni pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u postupku naknade štete pred osigurateljem?

    Nažalost, prema hrvatskom pravu oštećeni koji, makar i opravdano, povjerava profesionalcu – odvjetniku – vođenje postupka naknade štete od osiguratelja pred osigurateljem, dakle, prije eventualnog sudskog spora, nema pravo na naknadu troškova odvjetnika. U praksi, osiguratelji, u nastojanju da ipak izbjegnu sudski spor (jer neki odvjetnici tuže i bez obraćanja osiguratelju upravo zbog toga što im osiguratelj ne plaća troškove, a sud ih priznaje i dosuđuje), odobravaju oštećenomu trošak odvjetnikovog zastupanja, ali to samo za neke radnje, kao što su sastavljanje odštetnog zahtjeva i eventualno za ročište koje odvjetnik ima s osigurateljem (raspravljanje o odštetnom zahtjevu). Ako osiguratelj odobri trošak zastupanja, treba znati da su to troškovi oštećene stranke i da ih kod konačnog saldiranja računa s odvjetnikom oštećeni može odbiti od računa odvjetnika – ako su troškovi zastupanja plaćeni izravno odvjetniku.

  • 88. Koji propis detaljnije regulira postupak rješavanja odštetnog zahtjeva pred osigurateljem?

    Uz neke odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postupak rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu detaljnije odredbe o vođenju i tijeku toga postupka sadrži Pravilnik o postupku rješavanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba u prometu osoba (Narodne novine br. 79/2924.). Pravilnikom je propisano što mora učiniti osiguratelj, koje dokaze može tražiti sam, a koje od oštećenika, kako se vrši procjena štete, pravo oštećenoga na izbor radionice za popravak vozila, obvezu osiguratelja da oštećenomu u roku od 60 dana pošalje obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, obveza isplate nespornog dijela odštete u roku od 15 dana, pravo oštećenoga na prigovor osiguratelju, postupak rješavanja prigovora kod osiguratelja, informacija oštećenomu o pravu na pokretanje tužbe itd.

  • 89. Što mora sadržavati odštetni zahtjev upućen osiguratelju?

    Da bi osiguratelj mogao izvršiti svoju obvezu naknade štete oštećenoj stranci, oštećeni mora usko surađivati s osigurateljem, posebno u prikupljanju potrebnih dokumenata (posebno onih koje može dobiti samo oštećeni, primjerice zdravstveni karton); oštećeni mora postupati korektno i istinito, bez nastojanja da dobije naknadu na koju nema pravo (sindrom poznat pod nazivom rentna groznica) itd. Poželjno je da svoj odštetni zahtjev specificira navodeći iznose koje potražuje za pojedinu vrstu štete.

  • 90. U kojem roku osiguratelj mora riješiti odštetni zahtjev?

    Osiguratelj je obvezan riješiti odštetni zahtjev oštećenoga u roku od 60 dana, bez obzira na to radi li se o materijalnoj/imovinskoj ili nematerijalnoj/neimovinskoj šteti. „Riješiti“ ne znači i isplatiti. „Rješenje“ može biti priznavanje odgovornosti i visine štete, ali i nijekanje odgovornosti (u potpunosti ili djelomično) i osporavanje iznosa odštete. Pod „rješenjem“ se, dakle, podrazumijeva obveza osiguratelja da u roku od 60 dana pošalje oštećenomu obrazloženu ponudu (ako je odgovornost i visina nesporna) ili utemeljeni odgovor (ako su odgovornost i/ili visina štete sporni).

  • 91. Što je to „obrazložena ponuda“ odštete, a što „utemeljeni odgovor“ oštećenomu?

    Što su obrazložena ponuda i utemeljeni odgovor – definirao je Pravilnik: to su akti (rješenja) koje donosi osiguratelj u svezi s odštetnim zahtjevom oštećene osobe. Obrazložena ponuda znači da je osiguratelj obvezan obrazložiti svaku stavku iz ponude naknade, kako bi argumentirao svoju ponudu koju daje oštećenomu. Utemeljeni odgovor pak izdaje osiguratelj kada je odgovornost osiguratelju sporna ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio. U utemeljenom odgovoru osiguratelj se mora osvrnuti na sve stavke odštetnog zahtjeva i navesti argumente za svoje stajalište.

  • 92. Mora li osiguratelj isplatiti nesporni dio štete? U kojem roku?

    Osiguratelj mora oštećenomu isplatiti nesporni dio odštete u roku od 15 dana od slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora.

  • 93. Što znači prigovor osiguratelju?

    Prigovor koji oštećeni ima pravo podnijeti osiguratelju na obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor akt je oštećenoga kojim se očituje o tim aktima osiguratelja i predlaže, prilažući (nove) dokaze, da osiguratelj ponovno razmotri njegov odštetni zahtjev. Osiguratelj je obvezan razmotriti prigovor u roku od 15 dana od dana primitka prigovora.

  • 94. Predstavka nadzornom tijelu – Hanfi – je li obvezan za oštećenoga? Koje su ovlasti Hanfe u rješavanju prigovora?

    Oštećeni ima pravo kao zainteresirana osoba podnijeti predstavku nadzornom tijelu – Hanfi (čl. 378. Zakona o osiguranju, Narodne novine br.30/15, 112/18.). Ta se predstavku podnosi ako se osiguratelj nije držao propisanog postupka rješavanja odštetnog zahtjeva. Hanfa nije ovlaštena ulaziti u građanskopravni odnos naknade štete i donositi rješenje o odgovornosti ili visini osigurateljeve obveze. Međutim, predstavka može biti poticaj Nadzornom tijelu da izvrši pregled poslovanja osiguratelja na kojega se odnosi predstavka i da ga upozori na greške u postupku.

  • 95. Može li se oštećeni nagoditi s osigurateljem oko naknade štete?

    Bez obzira na propise kojima se uređuje postupak naknade štete oštećenoj osobi, oštećena osoba i osiguratelj mogu u svako doba sklopiti nagodbu o reguliranju obveze osiguratelja na isplatu štete. Nagodba je ugovor i stoga oštećeni mora biti vrlo oprezan kod potpisivanja nagodbe pa je preporučljivo da se – u težim slučajevima ozljeda, smrti i općenito neimovinske štete – obrati profesionalcu – odvjetniku – koji će u njegovo ime i za njegov račun sklopiti nagodbu (pogodbu) s osigurateljem.

  • 96. Tko nadoknađuje štetu oštećenomu kad ga ošteti vozač nepoznatog vozila?

    Oštećenomu kojemu štetu uzrokuje vozač nepoznatog vozila, štetu nadoknađuje Garancijski fond pri Hrvatskom uredu za osiguranje (HUO). Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu oštećeni ima pravo na naknadu samo neimovinske štete (ozljeda, smrt), a ne i naknadu štete zbog oštećenja ili uništenja stvari (vozila), osim iznimno: kad je garancijski fond u istom slučaju već nekomu oštećenomu isplatio naknadu za smrt ili pretrpljene teške ozljede za koje je bilo potrebno bolničko liječenje.

    U slučaju tužbe, tužba se podnosi protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

  • 97. Tko nadoknađuje štetu oštećenomu kad ju uzrokuje vozač neosiguranog vozila?

    Oštećenomu kojega ošteti vozač neosiguranoga motornog vozila štetu nadoknađuje Garancijski fond pri Hrvatskom uredu za osiguranja. U slučaju tužbe, tužba se podnosi protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

    Osiguratelj koji isplati naknadu štete oštećenomu kojega ošteti neosigurano vozilo ima pravo regresa isplaćenih iznosa, troškova i kamata prema neosiguranom vlasniku vozila.

  • 98. Tko nadoknađuje štetu oštećenomu koja se dogodi na području Republike Hrvatske, a koju uzrokuje vozač vozila registriranog u inozemstvu?

    Štetu koju oštećenomu u Republici Hrvatskoj uzrokuje vozač vozila inozemne registracije dužan je nadoknaditi Hrvatski ured za osiguranje. Prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Hrvatski ured za osiguranje može svoju nadležnost za rješavanje takvih šteta prenijeti na nekog osiguratelja u Republici Hrvatskoj, koji obrađuje i isplaćuje odštetu. No, pasivno legitimiran je Hrvatski ured za osiguranje i protiv njega se može podnijeti tužba.

  • 99. Tko je ovlašteni predstavnik inozemnog osiguratelja i koja mu je funkcija?

    Prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu svaki osiguratelj iz Europske unije mora imenovati ovlaštenog predstavnika u Republici Hrvatskoj za rješavanje odštetnih zahtjeva oštećenih osoba kojima je šteta nanesena u državi članici koja nije država stalnog prebivališta oštećene osobe ili u državi koja je članica Sustava zelene karte. Ovlašteni predstavnik prima odštetne zahtjeve oštećenih kojima je u Republici Hrvatskoj štetu uzrokovao osiguranik inozemnog osiguratelja, prikuplja informacije, obrađuje i isplaćuje odštete.

    Rok u kojemu odgovorno osiguratelj ili njegov ovlašteni predstavnik moraju dati oštećenomu obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor jest tri mjeseca. Ako se to ne dogodi, oštećena osoba može protiv odgovornog osiguratelja podnijeti tužbu u mjestu svoga prebivališta.

  • 100. Što ako mi se šteta dogodi u inozemstvu; moram li angažirati odvjetnika ili neku agenciju?

    Sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu hrvatski državljanin kojemu je šteta uzrokovana u inozemstvu (zemlje članice Europske unije i zemlje članice Sustava zelene karte) ne mora naknadu štete tražiti u inozemstvu uz pomoć odvjetnika ili specijaliziranih agencija za pomoć pri ostvarenju naknade štete. Naknadu štete može tražiti i dobiti u Republici Hrvatskoj. Postupak se vodi u Republici Hrvatskoj pred Uredom za naknadu. Ured za naknadu postupa samo u iznimnim slučajevima, kad odgovorni inozemni osiguratelj ili njegov ovlašteni predstavnik za rješavanje šteta nisu ispunili svoje obveze propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, ako odgovorni osiguratelj u Republici Hrvatskoj nije imenovao ovlaštenog predstavnika za rješavanje šteta, ako odgovorni osiguratelj ili njegov ovlašteni predstavnik nisu u roku od tri mjeseca oštećenomu dali obrazloženu ponudu ili utemeljeni odgovor, ako nije bilo moguće u roku od dva mjeseca od dana podnošenja odštetnog zahtjeva identificirati vozilo, odnosno njegova osiguratelja.

  • 101. Što je Ured za naknadu i koja mu je zadaća?

    Ured za naknadu je tijelo (račun pri Hrvatskom uredu za osiguranje) koje je ustanovljeno s ciljem da se oštećenima u inozemstvu olakša dobivanje naknade štete u zemlji stalnog prebivališta. Za štetu u konačnici oštećenomu jamči Hrvatski ured za osiguranje (Ured za naknadu), koji i vodi postupak naknade u Republici Hrvatskoj.